Deep shit
25.09.2006., ponedjeljak
|
Znam da bi sada trebala napisati nešto dubokoumno, zbog čega bi svi koji su ikada kročili na ovaj blog poželjeli nikada ne napustiti ovu stranicu. Žao mi je, ali to se neće dogoditi. Sada bi se trebala malo predstaviti. Pa evo: Idem u 2. razred jedne gimnazije. Živim u najljepšem, najvećem, najzanimljivijem gradu u Hrvatskoj, Zagrebu. Ne bi mogla živjeti u nikojem drugom gradu u hrvatskoj. Mislim, nakon 16 godina življenja u metropoli ne možeš jednog purgera premjestiti na selo, da se igra s kravama, pilićima, kozama i slično. Ne želim nikoga uvrijediti, ali takvo je stanje stvari. Sada malo o mom glazbenom ukusu. Kada saznaš kakvu glazbu netko sluša saznaš mnogo toga o njemu. Volim više vrsta glazbenih smjerova, radije ću napisati one koje ne slušam. Jedina vrsta glazbe koju osim što ne slušam, istovremeno i ne poštujem su cajke. Fuj, bljak, odvratno. Mislim da osoba koja to sluša stvarno ima malo manji kvocijent inteligencije od ostatka normalnog svijeta. Znam da sam ovom rečenicom uvrijedila pola Hrvatske, ali mi se živo jebe, pa zar ne vidite tko to sluša, praznoglavi šminkeri (manekenke/ manekeni, nogometaši/ sponzoruše). Još ne slušam pop, rap, hip-hop, ali tu vrstu glazbe poštujem, ne sviđa mi se, ali smatram da ljudi koji je slušaju nisu ništa manje pametni, već su skroz normalni. Sada sam htjela napisati nešto o jednoj određenoj temi. O tome sam jučer raspravljala s jednom osobom. Zapanjilo me je njezino mišljenje, pa sam odlučila otvoriti blog da vidim što ljudi misle o ovome. Tema je Crkva. Jesu li Bog i crkva nedjeljivi. Na vjeronauku u osnovnoj školi su nam tupili da je to istina, da ne možeš vjerovati u Boga, a ne vjerovati u Crkvu. Mislim da su ljudi to prestali pušiti oko trećeg osnovne. Gledajte sad papu, ne želim nikoga uvrijediti ovime što ću sad reći ali to je istine, oj je kreten. Mislim prvo je izvrijeđao jednu cijelu naciju, koja je ionako puna ekstremista kojima malo treba da popizde. Onda nešto kenja s isprikom. Ne može priznati da je pogriješio, već samo nešto kenja da su ga krivo shvatili, tralala… onda sam negdje pročitala da se on ni neće skroz ispričati zbog neke kršćanske dogme da je papa nepogrješiv. Papa nije nepogrješiv. On je običan čovjek. Nijedan čovjek nije nepogrješiv, ma tkogod on bio. Nije to jedina stvar ko koje se ja i Crkva ne slažemo. Evo još jedan primjer. Ispovijed. Ti kao možeš griješit, griješiti, a onda lijepo odeš svećeniku, kažeš svoje grijehe, on ti kaže da izmoliš par molitva i ti si bez grijeha. Ne prođe deset minuta ti kreneš opet po starom, nakon par mjeseci svratiš do do svog svećenika, malo popričate i sve ti je oprošteno. I tako bezbroj puta. Ljudi tako bježe od odgovornosti. Misle da je tom ispovjedi sve riješeno. E pa nije. Zato se nisam ispovjedila već 3 godine i ne planiram nikada više, sama ću se suočit s svojim sranjima i imat ću mirniju savjest od svake budale koje jednom tjednu odlazi u sviju kućicu i priča svoje grijehiće i misle da je time sve riješeno. No mogla bi o ovoj temi do prekosutra, ali mi se ne da. Napišite svoja razmišljanja, baš me zanima što drugi ljudi misle o tome. |
